17.05.2024
Novi klasicizam - muzika Miloša Raičkovića
U okviru našeg tematskog ciklusa „Domaći kompozitori“ sinoć je u Domu Vojske Srbije održan koncert „Novi klasicizam – muzika Miloša Raičkovića“, sa renomiranim solistima Unom Stanić i Vladimirom Miloševićem.
![](/multimedia/image/2024/%D0%9D%D0%BE%D0%B2%D0%B8%20%D0%BA%D0%BB%D0%B0%D1%81%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%B7%D0%B0%D0%BC%20%D0%9C%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%88%D0%B0%20%D0%A0%D0%B0%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0%2016_5_/!MLS_1652.jpg)
Za „novi klasicizam“ istaknuti kompozitor i dirigent Miloš Raičković kaže da je proistekao iz njegovog celokupnog životnog i muzičkog iskustva, kao spoj muzičkog Minimalizma sa stilovima Bečke klasike i Rane romantike. U toj muzici forma je klasična, ali je tonalitet redukovan na samo nekoliko tonova iz skale, što tonalnoj muzici daje jedan novi kvalitet i energiju.
![](/multimedia/image/2024/%D0%9D%D0%BE%D0%B2%D0%B8%20%D0%BA%D0%BB%D0%B0%D1%81%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%B7%D0%B0%D0%BC%20%D0%9C%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%88%D0%B0%20%D0%A0%D0%B0%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0%2016_5_/!MLS_1748.jpg)
Kritičar Los Anđeles Tajmsa Mark Sved opisuje Raičkovićev Novi klasicizam sledećim rečima: “...ni ironičan ni naivan, već, naprotiv, jedinstven postmoderni odgovor i na minimalizam, i na multikulturalizam. Svakako je moguće čuti Šubeta, Hajdna i Rosinija u Raičkovićevom ‘Novom klasicizmu’, ali ispod Šuberta, Hajdna i Rosinija leži istočnoevropska muzika, minimalizam, Mesijan, i još dublje, muzika Azije i Pacifika. Sve to je deo izuzetnih Raičkovićevih muzičkih korena, i sve to funkcioniše na jedan skriven način, kao na prozorima kompjuterskog ekrana.”
![](/multimedia/image/2024/%D0%9D%D0%BE%D0%B2%D0%B8%20%D0%BA%D0%BB%D0%B0%D1%81%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%B7%D0%B0%D0%BC%20%D0%9C%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%88%D0%B0%20%D0%A0%D0%B0%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0%2016_5_/!MLS_1882.jpg)
Od četiri kompozicije koje su se našle sinoć na repertoaru tri su izvedene po prvi put u Beogradu. Zanimljivo je da su u Srećnoj uvertiri korišćene skale od pet tonova, u Tri Romanse skale od šest tonova, dok su u Simfoniji pojedinačni stavovi bazirani na skalama sa različitim brojem tonova (5, 3, 4, 6). Koncert za klavir je napisan u jednom stavu, a posvećen je pijanistkinji Sari Vujadinović. Prvi i treći deo napisani su u jednoj, a srednji (spori) deo u drugoj pentatonskoj skali. Koncert je napisan samo za bele dirke klavira.
![](/multimedia/image/2024/%D0%9D%D0%BE%D0%B2%D0%B8%20%D0%BA%D0%BB%D0%B0%D1%81%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%B7%D0%B0%D0%BC%20%D0%9C%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%88%D0%B0%20%D0%A0%D0%B0%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0%2016_5_/!MLS_2233.jpg)
![photo](https://www.ansambl.mod.gov.rs/img/mo_icn_foto.png)